OPĆINA SIRAČ

sirac.hr

Članovi KUD-a Kamen Sirač i HKUD Lahor iz Daruvara gostovali su od 08. do 11. srpnja 2011. na Međunarodnom folklornom festivalu u Bratislavi. Izvedbom zajedničkih koreografija i spletom slavonskih i bilogorskih pjesama i plesova tog su vikenda naši kudovci ostavili odličan dojam pred publikom u Bratislavi. Podršku zajedničkom nastupu članovima kulturno-umjetničkih društava, 'Kamen' i 'Lahor' svojim su dolaskom pružili i članovi hrvatske ambasade u Bratislavi i to nakon što je na otvorenom prostoru ispred zgrade filharmonije u Bratislavi intonirana himna Lijepe naše.

Na festivalu su se uz naše, predstavili i folkloraši zemlje domaćina te gosti iz Grčke i Bugarske. Zahvaljujemo se sponzorima bez kojih naše gostovanje ne bi bilo moguće, a to su: Općina Sirač, Pivovara Daruvar, Grad Daruvar.

U nastavku pogledajte fotografije s gostovanja i pročitajte putopis autora Mate Munića!

 

PUTOPIS MATE MUNIĆA

 

Naprijed ka Slovačkoj, europskoj zemlji svijeta,

trnovitim putem bez otvorenih vrata odmarališnih toaleta.

 

Primorani smo tako stajati gotovo svaki metar,

zbog natjecanja u disciplinama poput pišanja uz vjetar,

 

Ne damo drugima da usnule bude,

i krcati energijom živciramo ljude.

 

U hotelu koji postaje naš mali raj,

na večer zovemo ekipu da dođe na čaj,

 

ispijanje čaja traje do u kasne noćne sate

kad dolazi vrijeme da se svi u svoje sobe vrate,

 

a u jutro rano zabavi je kraj

za sve one koje je noć prije prevario čaj,

 

Sunce nas pati i tražimo hlad,

zbog toga počinjemo mrziti i Slovačku i ovaj grad.

 

Umorni i mutni hodamo kroz Bratislavu

a Sunce nam se od pločnika odbija o glavu.

 

I tako ispod starog mosta Bratislave grada,

ispričaše se Stipa i Rozalija mlada.

 

I trenutak prije no što na nastup valja poć,

saznajemo da nas čeka još jedna besana noć.

 

Prije samog nastupa iz hotela se sto puta izlazi i u njeg' vraća,

zbog puknutih žica i naopako obučenih gaća.

 

Izvedba samog nastupa, uglavnom svima paše,

osim što pozornica bješe preslaba za naše primaše.

 

No dobro, svaka aktivnost mora imati svoju tešku kategoriju;
ljude zadužene da popune prostoriju.

 

No šalu na stranu,

moram vam reći što se još dogodilo u tom danu.

 

Do samoga jutra smo po sobama mljeli,

a oni koji su zaspali probudili su se zaprljani cijeli.

 

To se dogodilo mnogima pa čak i ovom piscu,

no sve bijaše vraćeno brijanjem nogu krivcu,

 

kad nemaš dlaka to se ne da riješit vodom,

a kada smo kod vode vozili smo se i brodom

 

po lijepom "plavom" dunavu, uz pjesme i gitare,

do luke u kojoj su Kiki i Mato svirali za pare.

 

I zbog njihovog popa, rocka pa čak i rapa,

u šeširu su bili novci; doduše iz njihovog džepa,

 

uslijedio je povratak u hotel i priprema za nastup broj dva,

na koji je i došla i hrvatska ambasada sva.

 

Al' ovoga puta pozornica bijaše prilagođena za naše primaše,

a poslije izvedbe došao je red da ponovo napunimo čaše.

 

Kozel – naravno, zeleni čaj, što povećava koncentraciju,

i motivira ljude na što veću, hmmm, zezanciju.

 

Njegova aroma i miris baš svakome godi,

pa ga najčešće nalazimo u hotelskim kupaonama odnosno vrlo hladnoj vodi.

 

Noć prije povratka bila je čudna,

sigurni smo da osim naše najmanje je još jedna soba bila budna.

 

Prenosim naše najdublje isprike,

i znamo da zaslužujemo prodike,

 

jer nismo uspjeli obuzdati krike,

kad su budale iz sto druge sobe uzeli ručnike.

 

Normalno, došlo je do krvi,

ah' nije ni posljednji put, a nije ni prvi,

 

u pet ujutro napokon smo otišli u krevet,

i probudili se u pola devet.

 

Idemo kući i atmosfera je prava.

Pola nas nije ni za što, a druga polovica spava,

 

a i meni san na oči sjeda,

i više mi se pisat ne da.


(Broj pregleda: 1109)