OPĆINA SIRAČ

sirac.hr

Tijekom doseljavanja u Sirač pauri su donosili sa sobom, pored ostalog, i svoje pjesme. Pjevali su ih na slavljima, pri radu u poljima, pastiri na pašnjacima. Tamburom samicom i dvojnicama dopunjavali su pjevanje. Tijekom dvjestotinjak godina pomalo su ih mijenjali, postajale su malo više slavonske, ali je ipak u njima ostalo ličkog srca i duše, a s vremenom uz tamburu samicu pojavili su se i tamburaši.
 
 
KRIVO KOLO
 
Ovo je "zaštitni znak" siračkih paura, ali su ga rado igrali i ostali Sirčani. Igralo se vrlo često. Nedjeljom uvijek na Klisi ili na Vrbaku, ponekad oko crkve (na Badnjak, na kram). To nije bilo kolo samo za obično druženje, zabavu.
Jedan dio teksta se ponavljao, obično početni stihovi. Ostalo je uvijek bilo novo - aktualno, rekli bismo danas. Svako je kolo imalo počimalju i kolovođu. Ona je prva izgovarala novi tekst, a ostali su za njom ponavljali. Ponekad su se nadpjevavali njih dvoje.
U kolu su se saznale sve seoske novosti: koja snaha i svekrva su na ratnoj nozi, koji je bećar otišao krivim putem - nekoj udovici, razvedenoj ili, ne daj Bože, tuđoj ženi. U kolu se moglo čuti kako je završila tuča na međi u Ljeskovači i Japagi i tko je na sudu izgubio, a tko dobio. Kolo je pjevalo o zločestom Iliji kojeg žena želi promijeniti za nekog boljeg. I tako redom.
Moglo bi se reći da je Krivo kolo bilo seosko sredstvo informiranja, radio. Baš zato je uvijek uokolo stajalo puno radoznalih da čuju što je novoga u selu i kako će to biti opjevano u kolu. Kako je kolo znalo odmah reagirati, navodimo jedan primjer. (Oprostite na malo vulgarnosti!) Igrajući u kolu kraj svoje žene (koja baš nije bila draga drugima), jedan muž je otpjevao stih:
          
"Moja žena četir posla radi."
 
Odmah sljedeći put kolo je uzvratilo:
    
"Žena Luki četir posla radi:
  piša, sere i salatu bere."
 
Ponekad je kolo prštalo od smijeha, razuzdanosti i raspojasanosti i u pjesmi i u samom načinu igre, plesa. Tada su pjesmu "vodili" muški pjevajući dvosmislene ili "malo sramotne" stihove. Nekoliko primjera:
 
Keci, keci, keceljica,
pod skutama vjeverica,
a ja imam onu ticu
koja lovi vjevericu.
Ili:
Zvono zvoni za misu,
a ja držim za sisu.
Što će meni sveta misa
Kraj ovakvih ljepih sisa.
 
Poslije ovakvih stihova kolo bi se obično raspalo, iz "publike" bi se starije žene bunile pa potjerale kćeri kućama.
 
Kazivačica: Ana Rendić 
Zapis: Florijan  Križ, 1979.
 
   
Kolovođo, boljela te glava!
Vodi kolo, sad je tvoja prava!
Grlo moje ko siračko zvonce,
da te prodam, dobila bi novce
Ašikujte, curice, za šalu,
Ne vjerujte svakome bećaru.
Pitala sam šljive u šljivaru,
el se smije vjerovat bećaru.
Al od šljive grana odmahuje:
Bećaru se ništa ne vjeruje.
Teško doli đe se voda sljeva,
i djevojki koja dike nema.
Da je mojoj diki ime Stevo,
on bi mene za ženu uzeo.
Al je mojoj diki ime Mato,
pa on veli: Pričekaj me zlato!
Mala moja nikome ne kaži
 
 
KOLO - OJ ILIJA...
 
To je zatvoreno kolo, uvijek ga započinje počimalja, to je poziv ostalima - i ženskima i muškima. Ženske tekstom "kritiziraju" muške, oni igraju, ali ne pjevaju (osim ponekad "neki važni odgovor"). Muški "zanose" kolo unutra, s namjerom da se prsima dodirnu igrači i igračice sa suprotnih strana.
Kolo Oj Ilija,... postalo je posebno popularno kad je kolovođa postao Ilija Turković. Dosta godina bio je "strah i trepet": koga će i kako "uvatit na red". I cure, ali i momci vodili su računa o tome.
Ilijine packe postale su malo blaže kad je kao počimalja za kolo dorasla Ana Pavičić (Rendić). Tada je u kolu postalo još zanimljivije baš zbog njihova nadpjevavanja i nadmudrivanja. Ako je sve u redu, ona bi počela:
 
Oj Ilija, diko najmilija,...
 
U suprotnom, prvi stih je bio:
 
Oj Ilija, ujela te zmija,...
 
Osim tih kola igrao se Taraban koji su zvali još i drmeš. On se u Siraču već vrlo dugo ne pleše (na zabavama), no stare žene su nam govorile 1984. "... ma to ti je onak kak igraju oni iz Prekopakre. Vidle smo na televiziji..." (Mislile su na KUD Seljačka sloga.) Kasnije su na zabavama plesali Kukunješće i Hopa, cupa, skoči…
 
Kazivačica: Ana Rendić 
Zapis: Florijan Križ, 1979.
 
 
Oj Ilija, diko najmilija, oj Ilija, oj Ilija!
Oj Ilija, ujela te zmija, oj Ilija, oj Ilija!       
Tebe zmija, mene đuvegija, oj Ilija, oj Ilija!
Skute moje i vezene šare, oj Ilija, oj Ilija!
One jesu mamac za bećare, oj Ilija, oj Ilija!
Doko moja, visoki i ljepi, oj Ilija, oj Ilija!
Kad te vidim, moje srce trepti, oj Ilija, oj Ilija!
U mog Ile, u mog golubana, oj Ilija, oj Ilija!
Oči crne kao u gavrana, oj Ilija, oj Ilija!
Volim diku kada mi se smije, oj Ilija, oj Ilija!
Samo da mi one druge nije, oj Ilija, oj Ilija!
 
 
DOĐI, DRAGI, DO VEČERI!
 
Ovo je "pjesma ljubimica" mladih, posebno djevojaka. Moglo bi se čak reći da je djevojačka pjesma. I početnih stihova se vidi da su je započinjale djevojke, obično kad je trebalo momke malo "prodrmati" da primijete da su cure tu. Ponekad je pjevanje te pjesme bio poziv na malo više raspojasanosti i slobodnijeg ponašanja, a ima sjećanja i da je pjesma s namjerom i da je pjevana da se ohrabri stidljivi i nepoduzetni momak da priđe djevojci koju voli ili koja njega "mjerka".
 
Čim se čula prva riječ pjesme, ženske su se našle  u jednoj hrpi, a muški u drugoj, bez obzira je li to u čijalu, na perušalu, na ledini poslije Krivog kola, preko čijeg plota, u svatovima ili na nekom drugom slavlju.
 
Kazivačice: Kata Crnković
Jaga Penezić
Zapis: Florijan Križ, 1980.
 
 
Dođi dragi, do večeri, ja ć te čekati (2x)
Tvoji cucki strogo laju, ne smjem, djevojko! (2x)
Ja ću cucke povezati, dođi slobodno! (2x)
Tvoja vrata poškripuju, ne smjem djevojko! (2x)
Ja ću vrata popišati, dođi slobodno! (2x)
Zločesta je tvoja majka, ne smjem, djevojko! (2x)
Ja ću majku opojiti, dođi slobodno! (2x)
 
 
MI MLADIĆI GREŠIMO
 
Vrlo često, to je bio muški odgovor na Dođi, dragi, do večeri. Započinjali su najčešće "okorjeli bećari" neženje, katkad na nagovor oženjenog i nezadovoljnog čiče... ovog ili onog.
Dakako, snaše (udane žene) nisu im ostajale dužne, dobacivale su što je kojoj "palo na pamet". Ponekad je u tome bilo i osobnog razračunavanja između muža i žene, nastavljena svađa od kuće, čak i vrlo intimnih "peckalica".
 
Kazivačica: Kata Crnković
Zapis: Florijan Križ, 1980.
 
Mi mladići grešimo, mi mladići grešimo,
mi mladići grešimo što se mladi ženimo.
Prije treba misliti… pa se onda ženiti.
Čim ženicu poljubiš… odma mladost izgubiš.
Čim pristavi večeru,… eto je na pendžeru.
A kad siđe s pendžera,… izgorjela večera.
Ženi treba svaki dan,… bio svečan, radni dan…
Crvenila, bjelila,… bio svečan, radni dan.
 
 
VINO PILE TRI DELIJE
 
Voljeli su je pjevati svi, muški i ženske, stariji ili mlađi. Pri dolasku u Krivo kolo ta je pjesma poziv i drugima da dođu. Njome su se muški hvalili da su "delije", ženske su im odavale priznanje da oni jesu "delije". To što ih je "ljepa Mara tužila kod žandara" samo je objašnjenje za razlog:
 
"da ti ljubiš mlade cure koje ljubim ja,
  popio bi sto dukata, sve za jedan dan,
  i još k tome mlada konja,   na njem buzdovan."
 
Kazivačica: Jaga Penezić
Kata Crnković 
Zapis: Florijan Križ, 1979.
 
Vino pile tri delije, vino pile tri delije,
vino pile tri delije sedam-osam dana.
Što popile, ne platile… sedam-osam dana.
Tužila ih ljepa Mara… sedam-osam dana.
Tužila ih kod žandara… sedam-osam dana.
Da ti piješ rujno vino… koje pijem ja,
popio bi sto dukata,… sve za jedan dan.
Da ti ljubiš mlade cure… koje ljubim ja,
popio bi sto dukata… sve u jedan dan,
i još k tome vrana konja, na njem buzdovan.
 
 
NJEGUJ MATI, ĆERI DO JESENI!
 
Pjesmu je "smislio", vjerojatno, neki mladić zahvalan majci svoje drage i izgovorio ili otpjevao u prosidbi:
 
"Njeguj, mati, ćeri do jeseni,
  od jeseni predat ćeš je meni.
  I ja ću je, mati njegovati."
 
Također, vjerojatno, neki zločesti bećar - neženja je dodao:
 
"Desnom rukom i ljeskovim prutom!"
 
Kazivačica: Jaga Hamp
Zapis: Florijan Križ, 1979.
 
 
SVATOVSKA
 
Svi tekstovi ove pjesme s vrlo jednostavnom melodijom od svega pet tonova pratili su važna događanja tijekom svatova. Pjevanje je nekad popraćeno pokretima i koracima poput kola.
 
Prvi put je pjevaju gosti budućeg mladoženje kad dolaze u prosidbu:
 
Čuo jesam, i govore ljudi,
da mirišu djevojačke grudi.
 
U svatovima se prvi put pjeva kad su konačno mladoženji izveli pravu mladu iz njene kuće (nakon "trudne cure" i "stare babe").
 
Alaj volim, Kato, oči tvoje,
još da s' moje garave ko tvoje.
 
Kad svatovi kreću iz mladenkine kuće, ćale pjeva ili govori:
 
Kreći Batu da vodimo Katu,
kreći Doru da vodimo dvoru.
Odvedosmo prelju i vezilju,
preko gore u Markove dvore.
 
I još:      
Svi svatovi veselo pjevaju,
samo mlada ne more od jada,
đuvegija ne more od smija.
 
Ti su stihovi poput rugalice, ali su ustvari pomagali da rastanak od roditeljske kuće prođe lakše. Pri dolasku u mladoženjinu kuću slijedi pozdrav i pohvala:
 
Dobra veče, kućni domaćine,
vodimo ti prelju i vezilju,
majki prelja, a čaki vezilja.
 
Zatim je svatovska - "obračun sa svekrvom" koji završava:
 
Svekrvice, nemoj sebe jesti,
Svedno ću ti u stolicu sjesti.
 
Kazivačice: Kata Crnković
Mara Šafar
Zapis: Florijan Križ, 1980
 
 
NE PLAČI, MILA MAJKO!
 
Ova pjesma i pjesma Ustajte gosti ušle su u purske svatovske običaje iz običaja ostalih Sirčana. Zato se i tekstom i melodijom bitno razlikuju.
 
Kazivačica: Marica Šafar
Zapis: Florijan Križ, 1980.   
 
Ne plači, mila majko, što se rastajemo,
svedno ću ja vaša ćerka do smrti ostati.
       Zbogom dolje, zbogom gore, zbogom mili kraj!
       Zbogom majko, zbogom oče, zbogom zavičaj!
Ja ne plačem, mila ćerko, što se rastajemo,
već ja plačem, mila ćerko, kako ćeš ti živjeti.
        Zbogom dolje…
Ne brini. mila majko, kako ću ja živjeti,
odabrala sam si zlato koje ću ja ljubiti.
         Zbogom dolje… 
 
 
NAŠA SNAŠA PRVU VEČER...
 
Ovo je jedna vrsta nabrajalice. Smatralo se da paurski svatovi ne mogu proći bez te pjesme. Ako je mlada "ko viti bor", pjesma je poziv da jede mnogo i slatko da bi postala jaka snaša za sve poslove (koji su ponekad vrlo teški), ali još važnije: da bude "plodna i rodna". Ako je, pak, mlada "okruglija i pozamašnija", tada su pjevali "malčice podrugljivo" kao suprotno upozorenje.
 
Ne bi se moglo reći da je to izrazito svatovska pjesma. Moglo  ju se čuti i u drugim prigodama, ali je uvijek nosila navedene poruke. Često je trebalo shvatiti općenito: odnosilo se na "mršave i debele".
 
Kazivačica: Jaga Penezić
Zapis: Florijan Križ, 1980.
 
Naša snaša prvu večer malo večerala:
jednu pticu jarebicu, gospodsku večeru.
Naša snaša drugu večer malo večerala:
dvije ptice golubice, jedni pticu jarebicu, gospodsku večeru.
Naša snaša treću večer…tri goluba, tri grlice, dvije price
golubice…
Naša snaša četir večer… četir oka paunoka, tri …
… petu večer malo večerala: pet gusaka perutaka,…
… šestu večer… šest ovaca od janjaca,…
… sedmu večer… sedam koza od jaradi,…
… osmu večer… osam krava od teladi,…
… devet večer… devet vola od jarmova,…
… deset večer… deset konja iz amova, devet vola,…
 
 
USTAJTE GOSTI!
 
 Kazivačica: Marica Šafar
Zapis: Florijan Križ, 1980.
 
Ustajte gosti, svega je dosta,
sad ćemo mladoj vijenac skidati.
Vijenac skidati, peču joj dati.
Peču joj dati, ženom prozvati.
Oj, zbogom majko i mili oče,
sad ja moram odlazit kud moj dragi oće.
 
 
 
DRŽ'TE ČAŠE
 
Tipična i uobičajena pjesma za rastanak, poziv "gazdi" da natoči posljednje čaše to veče, također poruka da će doći i drugi put pa ako "lagav (ardov) presane", neka se pobrine i napuni ga.Važno je još: ovu pjesmu su pjevali što je moguće glasnije, tako jako da glasom ugase luč ili petrolejsku lampu. To je kraj slavlja, popili su sigurno dosta i nije teško zamisliti kako su izgledali zdušno se natječući "koji može jače" i "koji će ugasit..."
 
Tipična pjesma iz skupine dvosmislenih i raspojasanih. Pjevalo ih je najčešće muško društvo kad je slavlje već pri kraju. Njome su se šalili na račun starijih muškaraca. Na prigovore žena (iskrene ili nalo licemjerne) odgovarali bi da "nije ništa brezobrazno" i kao dokaz bi na prvi dio stiha navodili završne riječi. (Babu je bu…
babu je bu…
babu je buva ujela.)        
 
Kazivač: Franjo Križ
Zapis: Florijan Križ, 1984.
 
Babu je buva ujela,
za njezinu pisanu košulju.
Đedo je bele gaće obuko,
pa izvadi kutiju duvana,
pa napravi debelu cigaru.
 
 
OJ LIVADO, ROSNA TRAVO!
 
Poznato je da se i danas vrlo često pjeva u Lici i svuda gdje žive oni s "ličkim korijenima". Pred početak II. svjetskog rata stari sirački pauri su je pjevali makar jednom svaki put kad bi se družili, a i usamljeni pastiri javljali su se njome pjevajući "iz sveg grla", npr. u velikim kotlinima na Staroj bašči ili u Ljeskovači.
 
Kazivačica: Dragica Koler (Pavičić)
Zapis: Florijan Križ, 2003.
 
Oj livado, rosna travo, javore, javore,
tko j na tebi čuva stado, zlato moje.
Čuvala ga djevojčica, javore, javore,
od sedamnaest godinica, zlato moje.
Čuvaj, čuvaj stado svoje, javore, javore,
da ne gaze žito moje, zlato moje.
Ak pogaze žito moje, javore, javore,
ak pogaze žito moje, zlato moje.
Ja ć ljubiti lice tvoje, javore, javore,
ja ć ljubiti lice tvoje, zlato moje.
 
Da su sirački pauri nosili u sebi "ličkoga" još i poslije I. svjetskog rata, svjedoči ovo sjećanje Jage Penezić (Pavičić):
- El se sjećaš, Kato? Kad ostanu sami stari muški, metnu glave u 'rpu pa  počnu zavijat ko vuci."
 
 
ŠIRITE SE NA SKUTIMA, ŠARE!
 
Za nju bi se moglo reći da je "pjesma trenutka". Postoji predaja da je nastala onako kako smo opisali u igrokazu Voljeli se naši stari: kao odgovor siračkih djevojaka na izazove badljevčanki. I inače pjevana je u trenutcima kad su "siračke cure ćele pokazt ko su i šta su". Redovito su pjevale samo ženske i to bez tamburaške pratnje.
 
Kazivačica: Dragica Koler (Pavičić)
Zapis: Florijan Križ, 2003.
 
Širite se na skutima šare,
nek se znade da volim bećare.
Širi mi se, moja suknjo bjela,
nek se znade iz kojeg sam sela.
Širi mi se, moja suknjo tanka,
nek se znade da sam Siračanka.
 
 
ŠIRI, PIRI, VEZENI PEŠKIRI
 
Dječje hodano kolo. Igrale su ga djevojčice čim bi ih se dovoljno skupilo. Bilo je važno da bude što veće. Zato ga se moglo vidjeti u školskom dvorištu ili tamo gdje je igralo krivo kolo odraslih. Budući da ih odrasli nisu primali, djevojčice su"napravle svoje kolo".
Kad se odigra (otpjeva) prva strofa prozvana djevojčica se okrene prema van i kolo igra dalje. Sve se ponavlja, samo se nijenja ime one koja se okreće. 
 
Sjećanje iz djetinjstva: Ivanka Križ
Zapis: Florijan Križ, 2003.
 
 
SKALINE, SKALINE
 
Dječja igrica koju su djeca naučila, vjerojatno, u školi. Održala se desetljećima. Nerijetko se i danas može čuti. Kako se igra, zabilježeno je u okviru igrokaza Voljeli se naši stari.
 
Sjećanje iz djetinjstva: Ivanka Križ
Zapis: Florijan Križ, 2003.
 
Skaline, skaline,
kroz skaline voda teče,
sjajno, zeleno! (Ponavlja se stalono dok igra traje.)
 
 
DROTLIČKO
 
Pjevana dječja igra koju su u Sirač donijeli "Kranjci" (Hrvati koji su došli iz Gorskog kotara iz okolice Čabra). Njihova su sela Žagari, Loknari, Lautari, Žurge sasvim na granici sa Slovenijom pa su u svom materinskom kajkavskom narječju koristili i mnogo riječi iz slovenskog kezika.
 
Način igre: tri-četiri dječaka nose preko ramena ili na leđima zavezanu pokoju staru "rajnglu".
 
Dječaci pjevaju:
Cestom ide drotličko
cestom ide, cinguli-ranguli, drotličko.
Mate kaj za krpati,
mate kaj za, cinguli-ranguli, krpati?
Djevojčice "domaćice" odgovaraju   :
Mamo jeno rajngločko,
mamo jeno, cinguli, ranguli, rajngličko.
Pošto u to koštalo,
pošto bu to koštalo, cinguli ranguli, koštalo?
Dječaci:
Dva krajcara, jedan groš,
dva krajcara, cinguli ranguli, jedan groš.            
Djevojčice:
Vi ste majstor preskupi,
vi ste majstor, cinguli-ranguli preskupi
Dječaci:
Ide dalje drotličko,
ide dalje, cinguli-ranguli, drotličko.       
 
Kazivačica: Štefanihja Priganica
Zapis: Florijan Križ, 2003.
Za harmoniku priredio: Franjo Mik.
 
 
ŠPIKLA-ŠPOKLA
 
Ovo je "kranjska" nabrajalica. Bila je vrlo popularna među svim siračkim žiteljima. Kad god bi im se pružila prilika, djeca su nastojala nagovoriti žene da to pjevaju. Oni su čekali samo ponavljanje i s posebnim zadovoljstvom se zabavljali plješčući i pokazujući radnju. Da bismo zapisali ovu pjesmu pjevala je Zdenka Rathovski (Lokner). Mi (autori knjige) iz svog najranijeg djetinjstva nosimo sjećanje na njenu majku Katicu Lokner (Križ) koja nikad nije odbila naše molbe da pjeva. Na taj način je unosila radost u naša siromašna i teška djetinjstva.
 
Kazivačica: Zdenka Ratkovski
Zapis: Florijan Križ, 2003.
Za harmoniku priredio: Franjo Mik

(Broj pregleda: 5593)