Manastir Pakra nalazi se sedam kilometara uzvodno od Sirača prema Purnici, udaljen od Daruvara 12 km, u kanjonu rijeke Pakre po kojoj je dobio ime. Okružen je prelijepom prirodom, a pripada brdsko-planinskom dijelu (planina Papuk), nazvanom Zabrđe.

U povijesnim izvorima manastir se još naziva i Nova Pustinja. Najstarije svedočanstvo o njegovom postojanju je iz 1556. godine. O njegovom postanku ima više tumačenja i legendi. Iz nekih zapisa vidi se da je postojao već početkom 16. stoljeća kada su kaluđeri iz Pakra-manastira uzeli pod svoju upravu bivšu pavlinsku crkvu Svete Ane u Maslenjači. Drugi izvori o postanku manastira skloni su narodnoj predaji koja kaže da je manastir osnovao neki hajduk koji se pokajao, zakaluđerio i predao isposničkom životu.

Nastao je za vrijeme turske vladavine. Bio je utvrđen, a kada ga pravoslavni svećenici napuštaju i odlaze u Sv. Anu kod Bastaja 1735. godine, dolaze pravoslavni monasi iz Bosne i grade današnji manastir s baroknom crkvom 1765. godine. Uz crkvu su sagrađeni kaluđerski konaci, kancelarije igumana s gostinskim prostorijama te potrebne gospodarske zgrade, a u neposrednoj blizini manastira, na groblju izgrađena je kapelica gdje su pokopani igumani.

Crkva ima odlike baroknog stila, ukrašena je pilastrima koji su bogato arhitektonski obrađeni. Ikonostas koji se nalazi u crkvi potječe iz druge polovine 18. st. i djelo je novosadskog slikara Vase Ostojića koji je u to vrijeme i boravio na ovim prostorima. Pakra Manastir nekoć je bio izuzetno bogat. Posebno su vrijedne dragocjenosti koje su mileševski kaluđeri prenijeli iz manastira Mileševo među kojima je i plaštanica iz 1567. godine, zatim zbirka duborezbarenih križeva filigranski okovanih, gdje spada i križ patrijarha Arsenija Crnojevića. Posebnu cjelinu činila je zbirka rukopisnih knjiga donesenih iz manastira Ravne Reke. Manastir Pakra u svojoj riznici ima i veoma vrijedan ikonostas. Mnogim dragocjenim predmetima koji su pripadali manastiru Pakra gubi se svaki trag.

U 1. svjetskom ratu manastirska i parohijska crkva ostale su bez zvona. 1923. godine učinjena je temeljna obnova manastira, a na manastirskoj ekonomiji u Bijeloj je sagrađena nova kuća. 2. svjetski rat donio je potpunu propast manastira. Kaluđeri su protjerani u Srbiju, dio manastirskih starina sakrio je iguman Jefrem, a dio je prenijet u Zagreb 1943. godine. Crkva je tada uništena, a kelije zapaljene. Stvari koje je iguman zakopao pronašli su partizani, a od njih su opstali samo neki manji dijelovi. Poslije rata crkva je osposoljena za bogosluženje, a od kelija je obnovljeno toliko koliko je najpotrebnije monahinajma koje su živjele tu i obnavljale manastir. Okolna sela su do Domovinskog rata 1991. godine rata bila naseljena mahom srpskim stanovništvom. Manastir je tada je ponovo opustio, a do danas nije bilo veće obnove.

Danas je manastir  Pakra prazan i gotovo zapušten. O njemu se brine paroh daruvarske pravoslavne crkve 318 Bogonosnih Otaca, gosp. Luka Bosanac.

Kontakt osoba: Luka Bosanac
Tel: 043/335-764