Još prije pedesetak godina svaki pastirčić je znao za neki od izvora u svom dijelu Sirača: Točak, Pjeskaš, Svetnja, Borkovac, Bijeli bunar,… Današnji Sirčani najviše piju s Katinca, to je onaj kod Lovačke kuće.

Izvor na Svetnji posebna je priča. Danas je sređen i uređen, okićen svetim slikama. Dosta ljudi navraća.

Nekad su na Svetnju dolazile moliti, popiti vode i umiti se “u zoru na mladu nedjelju” mlade žene nerotkinje. Vjerovale su da će to pomoći. Pritom su, kao nekakav zavjet, ostavljale cvijeće, svete sličice i sitnicu od odjeće za novorođenče. Nije bila neka velika rijetkost ostavljena vunena čarapica ispletena kako se plelo u Grahovljanima. (“Jutros su opet bile pravoslavke”, komentirali su pastiri. Stare žene, koje su o tom pričale, isticale su da ih nikad nitko nije vidio ili sreo. O njihovom prisustvu zaključivalo se po tim ostavljenim čarapicama.)

Svake godine u posljednjoj suboti mjeseca kolovoza služi se tradicionalna sveta misa za sve poginule branitelje naselja Sirač i Barica kod izvora “Svetnja”. Tako se 2004. godine nakon svete mise u Barici rodila ideja da bi se zbog specifične konfiguracije terena mogao izgraditi “pravi” križni put od potoka “Željnjak”, koji teče podnožjem brda, do izvora “Svetnja”. Ta zamisao 2005. godine u potpunosti je oživotvorena.

Uz pomoć Općine Sirač, poduzeća i obrtnika s područja Sirača i velikim entuzijazmom pojedinaca uređena je cesta u dužini oko 850 m uz koju su postavljene postaje križnog puta. Pri izgradnji nastojalo se što manje devastirati prirodu i sačuvati je netaknutu, onako kako nam je Bog ostavio u naslijeđe. Dana 27. kolovoza 2005. svečano je blagoslovljen križni put.

Križni put počinje na parkiralištu uz potok Željnjak, a nastavlja se preko stiliziranog drvenog mosta, serpentinama kroz šumu, sve do izvora “Svetnja” na vrhu brda, koji se nalazi na samom završetku križnoga puta.

Fotografije svečano blagoslovljenog križnog puta, 27.08.2005.

Fotografije s križnog puta, 26.08.2006.

Fotografije s križnog puta, 25.08.2007.